U narednim redovima ovog teksta bih dao sebi za slobodno da selektivno istaknem pojedine delove čuvenog intervjua koji je dao Danilo Kiš (1973) u skladu sa mojim ličnim utiskom o tome šta smatram za najvažnije.
Danilo Kiš: O nacionalizmu – isečci
“Nacionalizam je, pre svega, paranoja. KOLEKTIVNA I POJEDINAČNA PARANOJA. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo od ZBIR INDIVIDUALNIH PARANOJA doveden do paroksizma. Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se „izrazi”, ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne slobodnozidarske skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, za zadatak i cilj probleme epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih itd.
To je onaj Sartrov Žil, koji je PORODIČNA I DRUŠTVENA NULA, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomenu jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova „tajna” da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, ŽIL MRZI ENGLEZE (A VOLI SVOJE, FRANCUZE), JEDNOM REČJU, ŽIL JE LIČNOST, ON POSTAJE LIČNOST ZAHVALJUJUĆI ENGLESKOM ČAJU.
– Nacionalista je kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako NIŠTAVAN. Izvan ovog opredeljenja, on je NULA.
– Nacionalista je, po definiciji, IGNORANT.
– Nacionalizam je, dakle, LINIJA MANJEG OTPORA, ZONA KOMFORA.
– Nacionalisti je LAKO. ON ZNA (ILI MISLI DA ZNA) svoje vrednosti.
“PAKAO TO SU DRUGI.”
– Nacionalizam je IDEOLOGIJA BANALNOSTI.
– Nacionalizam je POSLEDNJA IDEOLOGIJA I DEMAGOGIJA KOJA SE OBRAĆA NARODU.
– Nacionalizam je KIČ: u srpskohrvatskoj varijanti, borba za prevlast oko nacionalnog porekla.
– KIČ i FOLKLOR su KAMUFLIRANI NACIONALIZAM, plodno polje nacionalističke ideologije. Insistiranje na famoznom couleur locale ako je izvan umetničkog konteksta (nije u službi umetničke istine), jedan je od vidova prikrivenog nacionalizma.
– Nacionalizam je NEGATIVITET.
– Nacionalizam je NEGATIVNA KATEGORIJA DUHA, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja.
“Mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više; mi koljemo (kad se mora), ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov.”
– Nacionalizam ŽIVI OD RELATIVIZMA. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke itd. Nacionalizam jeste NAZADNJAŠTVO. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče.
“Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli.”
– Pošto je STRAŠLJIVAC i NIKOGOVIĆ, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Stoga je nacionalizam IDEJA BEZNAĐA, IDEOLOGIJA MOGUĆNE POBEDE, ZAGARANTOVANA POBEDA, PORAZ NIKAD KONAČAN.
– Nacionalista se ne boji nikoga, „nikog do boga”, A NJEGOV BOG JESTE BOG PO NJEGOVOJ MERI, BLEDI ROĐAK ŽIL, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan koliko i on sam, „ponos porodice”, porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi rođak Džim.
– Biti nacionalista znači biti INDIVIDUUM BEZ OBAVEZE.
“To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan sasvim da je prigušI a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili u anonimnosti gomile; nezadovoljnik koji se ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune”
– Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija i antiideologija…
(1973)
Izvor: Po-etika, knjiga druga, 1974.
Na kraju bih samo dodao da nacionalizam predstavlja LENJOST uma kao i ODSUSTVO EMPATIJE za ljude jer priroda empatije ne poznaje koncept selektivnosti koji gaje nacionalisti tvrdeći da imaju emaptiju za ljude, ali ne za sve, već samo za svoje. EMAPTIJA NE POZNAJE NACIONALNOST LJUDI, ŽRTAVA i MUČENIKA. Empatija je univerzalno saosećanje prema ljudima i živim bićima.
Stoga tvrdim da je svaki NACIONALISTA VUK U JAGNJEĆOJ KOŽI. Ne daj te se prevariti kojekakvim pričama o alternativnim istinama, o “pravim” istorijama Srba i srpskog naroda ili mapama velikih zemalja snova jer te snove sanjaju i njihova braća (slike u prilogu).
*Izvinjavam se sestrama i braći nacionalistima iz Crne Gore jer sem stare Crne Gore sa priključenim delovima Metohije nijesam naš’a mapu Velike Crne Gore. (ovo je šala za slučaj da neko nije shvatio).