Drugari zaverinici, evo suštine na početku:
– Teorije zavere rade na principu povlađivanja egu, uveravaju nas da nismo deo obmanute manipulisane mase i da smo mi ti koji su odabrani da “uvide” stvarne motive i razloge događaja kao i “pravu” istinu.
“Ako dovoljno dugo tražiš obrazac, naći ćeš ga. I ako ne postoji – naći ćeš ga. Jer, i te kako smo skloni da uočavamo (čitaj: uobražavamo) veze kojih zapravo nema, što dokazuju i teorije zavjere, nastale iz našeg čvrstog uvjerenja da smo, mudrim povezivanjem, prozreli šta se zapravo dešava iza zavjese. Permanentnim odbijanjem zvaničnog istorijskog narativa ne ostavljamo prostor da su razlozi za neke društvene okolnosti pokatkad jednostavni, možda uvredljivo banalni, te da je misterija samo plod naše mašte i dokolice, a ne mračne i prevrtljive stvarnosti.”
“S tim u vezi, jedan od najboljih fizičara prošlog stoljeća, Ričard Fajman, svojevremeno je kazao da je priroda mnogo maštovitija nego što će čovjek ikada biti.”
“Prednost teorija zavjera je, što hrane našu potrebu da priče ne mogu imati jednostavan kraj, ili da velika zla ne mogu da skončaju trivijalno i banalno, kao što to često biva i kao što je samo zlo u biti.”
“Nije problematično ako su posljedice marginalne, štaviše i šaljive, zabavne, ali jeste kada ne možemo naći rješenje za masovno odbijanje roditelja da vakcinišu djecu zbog teorija koje povezuju autizam i MMR vakcine, trenda koji, nažalost, nije zaobišao ni zemlje zapadnog Balkana. Iako su medicinski stručnjaci više puta argumentovano obrazlagali da je u pitanju lažna studija iz 1998. godine, te da je njen glavni autor, Endru Vejkfild, manipulisao podacima, zbog čega mu je i ukinuta medicinska dozvola i diskreditovano istraživanje, mit o vakcini je nastavio da živi.
Uprkos tome što oni koji se čvrsto drže mita često nijesu upoznati sa procesom pravljenja vakcine, provjerom, djelovanjem, kao ni statistikom, i dalje snažno odbijaju da vjeruju u ispravnost ovog biološkog preparata zahvaljujući kojem je, defakto, spašeno ekstremno mnogo života. U suprotnom, epidemija opasnih zaraznih oboljenja odveć bi nam kucala na vrata.”
Reci mi u koju teoriju zavere veruješ i reći ću ti šta si!
“Karl Poper kazao je da se mnoge teorije zavjere zasnivaju upravo na ideji da je određeni događaj zapravo dokaz namjernog poretka, a da su slučajni događaji rijetko, ako ikada, relevantni. On pretpostavlja da su ljudi privučeni ovim idejama zbog toga što smatraju da uzroci događaja moraju biti unaprijed smišljeni. Jer, najveći problem sa zagovornicima teorija zavjere jeste taj to što ne priznaju puki slučaj, sirovu mogućnost, zato što smatraju da svaki događaj mora da ima svoj prauzrok.”
“Sanstajn dodaje u eseju da ne smijemo prenebregnuti činjenicu da građani koji žive u autoritarnom režimu, sa ugušenom slobodom medija, možda imaju dobar razlog da ne vjeruju svim ili većini zvaničnih obavještenja koja čuju.”
“Filozof Stiv Klark smatra da konspirativno razmišljanje svjedoči o fundamentalnoj grešci u razmišljanju: u nastojanju da shvate i objasne ponašanje drugih ljudi ili određeni lanac događaja, ljudi često precjenjuju važnost individualne motivacije ili osobine ličnosti, dok potcjenjuju važnost situacionih faktora – kao što su slučajnosti i društvene norme. To znači da ostaju privrženi konspirativnim uvjerenjima zato što, da bi odbacili zavjeru, prvo moraju da se odreknu ljudskog faktora u događajima. Klark sugeriše da razlog za ovakvo ponašanje leži i u evoluciji, ljudi su se čvrsto držali grupa i razumijevanje motiva drugih bilo je od ključne važnosti za otkrivanje loših namjera ili napada na teritoriju.”
“Zato obično težimo da stavimo stvari u već poznati vrijednosni okvir, odnosno da ih provučemo kroz „dobre“ i „loše“ filtere koje smo prethodno iskustvom izgradili. Ako smo u prošlosti nekog označili kao negativca ili određene (konspirativne) radnje povezali sa nečim ili nekim, uprkos suprotnim dokazima, teško ćemo se odreći prethodno donijetog zaključka.”
“Ljudi skloni teorijama koje su predmet naše analize, kazao je Hart, često imaju tendenciju da budu sumnjičaviji, ekscentrični, te da se osjećaju posebno, kao i da svijet smatraju opasnim mjestom. Takođe, skloniji su da otkriju obrasce tamo gdje oni možda ne postoje.”
“Teorije zavjere rade na principu povlađivanja egu, uvjeravaju nas da nismo dio obmanute zabluđene mase i da smo odabrani koji su prokljuvili stvarne motive i razloge događaja.”
“Ne treba da sumnjaš u plan, razumi da bi vjerovao, vjeruj da bi razumio. Dodatno, istraživači su ukazali i na snažnu povezanost kreacionizma i konspiracizma, što opet ukazuje na našu snažnu potrebu da tražimo svrhu u slučajnim događajima. Ako nema višeg razloga i cilja, nema ni smisla (živjeti).”
“Ne postoji ništa čega se treba plašiti, već samo treba shvatiti, navodno je govorila dvostruka nobelovka Marija Kiri. Istraživanja pokazuju i da manjak obrazovanja takođe utiče na sklonost ka teorijama zavjere, što je bio predmet studije iz 2016. godine objavljene u časopisu Applied Cognitive Psychology.”
“Njegova bojazan je realna, jer teorije zavjere doživljavamo kao naš jedinstveni protivotrov od opijuma koji ubrizgavaju oni „gore“, način da imamo kontrolu nad situacijom i nešto čega se nećemo odreći tako lako. Najveća kazna čovjeka je to što razmišljanje može da ga vine u visine, a umišljanje odvede u propast. Većina teorija je vrlo često laž koju smo svjesno izabrali, kao protivodgovor na laž na koju su nas nekad možda natjerali da pristanemo. A Sagan nas je lijepo upozorio, vani ima dovoljno čuda i bez našeg izmišljanja.”
Završio bih sa Saganom: “Vani ima dovoljno čuda i bez našeg izmišljanja.”
Ovaj članak sam prvi put video kod Biljane Panić.