Razlika spiritualnosti i religije

SPIRITUALNOST ne dolazi iz religijie, već ishodi iz unutrašnjosti bića svakog pojedinca. Religija predstavlja set dogmi i rituala. To je konstrukt organizovane grupe ljudi koje su bile i koje su i dalje vođene svojim motivima. Njen primarni cilj bio je da pomogne u izražavanju SPIRITUALNOSTI kod ljudi. Zbog nesavršenosti i egocentrizma individua, organizovana religija je postala zloupotrebljavana, korumpirana, politička, počela je da deli ljude i postala je alat borbe za moći.

SPIRITUALNOST nije teologija, niti ideologija, već predstavlja način života koji je u skladu sa UNIVERZUMOM.

Kada je jedan student upitao Margaret Mead, kulturalnu antropološkinju, šta bi bio prvi znak CIVILIZACIJE u istoriji čovečanstava, ona je odgovorila da je to polomljena butna kost koja je bila lečena, pojasnivši da u životinjskom carstvu slomljena kost znači sigurnu smrt. Pojavom EMPATIJE, nastala je CIVILIZACIJA. Tog momenta smo počeli da se razlikujemo od životinja.

Svako nosi potencijal SPIRITUALNOSTI, to jest EMPATIJE u sebi, sa njim se rađamo. Neko će reći da je to duša, no ostaje i prostor za racionaliste kojima je postojanje pneume van moći poimanja. Religijske dogme i učenja, sa druge strane, stičemo u društvu u kome smo rođeni (otuda jedini pravi bog/bogovi baš tamo gde smo mi rođeni). Nijedan čovek se ne rađa religiozan, već biva podučen religiji kroz upražnjavanje tradicije, rituala i slušajući i upijajući narodne mitove i legende dok je mlad i podložan sugestiji.

Potencijal EMPATIJE svi nosimo u sebi. Lakše je primiti nešto spolja, nego probuditi nešto unutar sebe, otuda dominacija religijskih dogmi nad EMPATIJOM i nad skladom UNIVERZUMA.

Da li neko može suštinski da oslobodi EMPATIJU u nama?

– Ne. Moramo to uraditi sami.

Da li neko može formalno ukazati na postojanje potencijala EMPATIJE (SPIRITUALNOSTI)?

– Da, upravo.

Na kraju staze je LJUBAV, sve ostalo su usputne stanice. Staza do LJUBAVI je mnogo i sve su različite i ispravne.

Hvala UNIVERZUMU na buđenju, hvala mu i na snu pre toga, jer ne bi bilo buđenja bez spavanja. Ne bi bilo ni snova.

Izvor: Ras Tafari Mekonen, etiopski car Hajle Selasije I

Leave a Comment