Koliko ste samo puta čuli da je kosovski problem Gordijev čvor koji je nemoguće razvezati, da Balkan leži na buretu baruta, da smo svi mi jedna velika tempirana bomba, da je ostvarenje trajnog mira nemoguće postignuti?
TO NIJE TAČNO. EVO REŠENJA:
Jedino moguće rešenje kosovskog (kosovsko-metohijskog) problema koje će stvoriti trajni mir na Balkanu i zauvek nas izmiriti sa našom braćom Albancima je USLOVLJENO PRIZNANJE NEZAVISNOSTI KOSOVA (KOSOVA I METOHIJE) sa pripadajućom stolicom za novu državu u Ujedinjenim Nacijama. BOMBA! A sad junače, srpski ratniče, skupi petlju i snagu u stomaku i čitaj dalje pre nego što odmah preskočiš ostatak teksta da bi “bljunu vatru” u komentarima.
PROBLEM
Oduvek sam smatrao da život ima tri faze: preživljavanje, životarenje i život u pravom smislu reči. Najopasnija faza života je životarenje. To je faza kroz koju mora da se prođe da bi otpočeo pravi život (osim ako vas staratelj nije poštedeo ovih muka svojim radom, pameću ili korupcijom). Zašto je ona najopasnija? Ljudi koji su u ovoj fazi su u konstantnom strahu da mogu da se vrate u fazu preživljavanja u svakom trenutku. Najveći broj ljudi ostaje ovde zarobljen čitavog života i podložan je manipulaciji, paranoidnom strahu, kao i mržnji i predrasudama prema nepoznatom. Da, izvor svake naše mržnje je strah od nepoznatog, nepoznavanje objekta mržnje i neznanje u najširem smislu reči. Kad pitate nekog patriotu Srbina koliko je Albanaca upoznao u životu, njih 99% kaže da nikad nije upoznalo Albanca. Problem je što se ljudi na ovim prostorima ne bave samim sobom jer grcaju u egzistencijalnim problemima za koje krive druge.
STRATEŠKO REŠENJE
Da bi lični put bavljenja samim sobom i rešavanja egzistencijalnih pitanja započeo kod svakog pojedinca, neophodno je “izmaknuti tepih” traženja krivca u drugome kao izvor ličnih frustracija. Tada će se svaki čovek okrenuti samome sebi i počeće da preispituje postojeće odgovore na neka od pitanja. Strateško rešenje kosovskog (kosovsko-metohijskog) problema se svodi na razbijanje i otklanjanje neznanja, neukosti ili predrasuda.
TAKTIČKO REŠENJE
Prvi zadatak na tom putu je upoznati bratski albanski narod kroz istoriju, kroz njihovu tradiciju (nošnju, pesmu, igru, kanun i ostalo) i kroz modeno doba u kojem živimo sada, a na kraju kroz upoznavanje samih Albanaca licem u lice. Svoju operaciju uklanjanja mrene sa očiju sam obavio još u specijalnoj bolnici za oftalmologiju “Studentski grad”, na odeljenju za hirurgiju katarakte u čitaonici, čitajući knjigu jednog velikog čoveka koji je zadužio naša dva naroda. Doktor specijalista oftalmologije bio je (Medun, 25. april 1833 — Herceg Novi, 2. februar 1901) crnogorski narodni književnik, vojskovođa i vojvoda iz plemena Kuči. Sam alat operativnog zahvata bio je skalpel u vidu knjige koja se zove Život i običaji Arbanasa. Nakon te knjige, spoznao sam činjenicu da na Kosovu (Kosovu i Metohiji) kao i u Albaniji ne žive Orci iz Mordora već da tamo živi narod sličnog nam dinarskog tipa. Upoznao sam se sa albanskim kanunom koji je identičan crnogorskom kanonh. Pokretna slika ostavila je na mene još veći utisak. Bio je to nemački dokumentarac o plemenu Škrelji sa planina severne Albanije. Posmatrao sam jedan njihov instrument koji neodoljivo podseća na gusle. Oni ga zovu lauta. Slušao sam njihove deseterce na lauti i čuo tonove gusala, samo na meni nepoznatom jeziku. Slušao sam kako njihove žene nariču na sahranama i nježio sam se. Prepoznao sam isti onakav jad i emocije koje sam čuo mnogo puta na sahranama u Srbiji.
Da li postoji neki Srbin koji ne može da se poistoveti sa ovim pojmovima?
Data reč, obraz, čojstvo i junaštvo, moral, porodica, ljubav, bratska ljubav i drugi.
Nakon skidanja mrene sa očiju neopodnodno je da prođe vreme da vam se oči priviknu na dnevnu svetlost. Nakon toga crno-beli svet gledate u boji.
Da se se ja pitam uradio bih sledeće. Odabrao bih najpametnije ljude prve, druge, treće, građanske, nacionalne ili bilo koje već Srbije, akademike SANU, članove SPC i sve one najreprezentativnije članove društva čiji rukavi nisu umazani krvlji i napravio bih konferenciju prvo u Prištini, a potom u Beogradu. Pozvao bih braću Crnogorce da ravnopravno učestvuju. Spakovali bismo najbolje rakije, komade pršute iz svih krajeva Srbije i Crne Gore (hvala Univerzumu na postojanju Antonija Pušića – Ramba Amadeusa), ispekli bismo pogaču i poneli so. Potom bismo otišli bi na sastanak u Prištinu sa platformom za USLOVLJENO PRIZNANJE NEZAVISNOSTI KOSOVA (KOSOVA I METOHIJE).
O čemu se radi. Radi se o promeni trenutnog ustava Republika e Kosovës gde se u ustav unosi da se nova država zove Republika e Kosovës / Republika Kosovo i Metohija. Nova država bi bila država većinskog albanskog i manjinskog srpskog naroda i ostalih nacionalnih manjina i SVIH GRAĐANA. To bi bila nacinalno-građanska republika. Srbi bi imali 10% zagarantovnih mesta u parlamentu. Zvanično priznati jezici su albanski i srpski (i ostali bez problema), i učili bi se kao drugi jezici od prvog razreda osnovne škole, naizmenično, u različitim sredinama. Himna je neutralna bez teksta ili na albanskom uz par stihova na srpskom jeziku (i ostalim jezicima) gde god odrede Albanci. Na zastavi je mapa nove republike. Pojedinačne verske zajednice mogu da dobiju određene povlastice i specijalne statuse. Manastiri i druga baština SPC ostaje pod kontrolom i u vlasništvu SPC, ali ih nova republika proglašava i svojom baštinom. Srbi imaju prava veta na promenu ustava, himne, zastave i zvaničnog jezika. Beograd se u potpunosti povlači iz priče i prepušta sudbinu naroda Republika e Kosovës / Republike Kosovo i Metohija njenim građanima. Ako Albanci budu radili u svom građanskom interesu radiće i u srpskom, i u goranskom, i u turskom, i u egipatskom. Beograd uslovno priznaje takvu nezavisnot i nova republika dobija uslovljenu stolicu u UN gde Srbija vezuje svoje priznanje sa nepromenjivošću ustava, zastave, himne i zvaničnih jezika nove republike. Za slučaj da se izmeni jedna od neizmenjivih stavki ustava, automatski se povlači priznanje i sledi povratak na trenutni status. Država Srbija u znak iskrenog pomirenja finansijski pomaže (u skladu sa svojim mogućnostima) novu republiku i čitav njen narod. Uklanja se administrativna linija / granica sa obe strane. Uvodi se avionska linija Beograd – Priština. Gradi se autoput Niš – Priština – Tirana kao kapitalni projekat. Beograd priznaje sva postojeća dokumenta nove države, to radi i Priština sa druge strane. Priština dozvoljava ulaz svim dobronamernim ljudima iz Srbije. Istoričari sedaju zajedno i traže najmanje zajedničke sadržalace albanske i srpske istorije sa ciljem da se promeni trenutni mitomanijski narativ sa obe strane. Mesta dodira su: Bekim Fehmiju, pomenuti Marko Miljanov, Boro i Ramiz, Fadilj Vokri,… Beograd priznaje da su nakon velike seobe Srba braća Albanci sačuvali srpske svetinje od Turaka. U lektiri za 4. razred osnovne škole se uvodi kao obavezna, knjiga Marka Miljanova Život i običaji Arbanasa. Mobilna telefonija Srbije nesmetano funkcioniše na teritoriji nove države, kao i albanski operateri u Srbiji. Zakopavaju se ratne sekire u potpunosti. Navode se primeri čojstva i junaštva tokom rata sa kraja devedesetih sa obe strane. Raseljeni Srbi se vraćaju u svoje domove (osim onih koji su dobrovoljno prodali svoju imovinu). Reintegracija 50.000 Srba u Prištini. Razmena albanske i srpske dece tokom raspusta da se iskorene predrasude. Prestanak prakse dojenja dece mržnjom od malih nogu. Iskrena podrška Beograda novoj republici na svim poljima. Iskrena podrška Prištine svim Srbima u novoj republici. Zajedničke proslave Prištine i Beograda za ostvarene sportske uspehe Kosova/Kosova i Metohije. Otkopavanje jama, žutih kuća, hladnjača i dostojanstveno ukopavanje žrtava. Procesuiranje SVIH ZLOČINACA na obe strane. Totalno pročišćenje naših društava. Reset. Sve iz početka, OD NULE. Mir, braćo i sestre mir, ljubav, sreća i radost.
Naravno da na takvoj konferenciji nema UČK gospodara rata. Isto tako Albanci biraju svoje predstavnike na takav način da im obraz nikada više ne bude ukaljan. Dolaze prvaci njihovih plemena, bez kriminalaca, bez narko dilera, bez trgovaca belim robljem. Braćo i sestre Albanci nema mesta za Hašima, braću Haradinaj i ostale, niti ima mesta za monstrume sa naše strane. Nema kompromitovanih ni sa jedne strane na konferenciji. Nema Rusije, SAD i EU jer Albanci i Srbi su veliki i ponositi narodi i sami plaćaju svoje dugove i sami pronalaze rešenje.
EPILOG
Osećate li knedlu u grlu, jed i žuč u duši, bol i tihu patnju u vašem srcu, bes i srdžbu, emotivni otpor nakon svega pročitanog? Taj osećaj ima ime i zove se KOMPROMIS. Ovo NIJE POLITIČKO rešenje problema, ovo je LJUDSKO rešenje problema. Srbi i Srbija žrtvuju svoju de jure državnost na Kosovu i Metohiji i prave nadrealno bolan salto mortale dok Albanci žrtvuju svoju de facto čvrstu poziciju tako što prepozanju bol i patnju svoje srpske braće i sestara kroz istoriju i kroz moderno doba. Kompromis je uvek LOSE – LOSE, ali ovaj naš ima nesaglediv potencijal da se pretvori u WIN – WIN.
Hajde da se pomirimo zbog naše dece. Hajde da se pomirimo zbog naše budućnosti. Hajde da se pomirimo zbog nas samih. Pomozite i meni da ne patim više. Boli me u ljudka glupost, boli me svaka, u mržnji izgovorena, reč. Hajde da se tučemo zbog devojaka, zbog ukradenih bicikli jer kada na nas padne kamen iz Kosmos nezamislive veličine i brzine sve ovo što je bilo za nama postaće nebitno. Hajde da poženimo srpske “momke” albanskim neudatim devojkama i obrnuto. Pomozite nam braćo i sestre Albanci da obnovimo srpsko i albansko selo. Naši inžinjeri mogu da vam pomognu da premostite planine i reke. Naši lekari mogu da se staraju o vašim bolesnima. Pošaljite decu na Beogradski univerzitet. Sagradite studentski blok u Studentskom gradu za studente iz Republika e Kosovës / Republike Kosovo i Metohija.
Ljubav braćo i sestre jer KOSOVO JE SRCE NAŠE.
————————————————————————————————————
*Koristim ovu priliku da se do sada NAJOZBILJNIJE ogradim od odgovornosti. Navedeni stavovi su isključivo MOJI, ali ono BAŠ, BAŠ, BAŠ, BAŠ MOJI I SAMO I ISKLJUČIVO MOJI i pod punom odgovornošću stojim iza izrečenog. Niti treba, niti je korektno posmatrati i tumačiti moje stavove u BILO KOJEM DRUGOM KONTEKSTU osim ovog ovde. Hvala na razumevanju.*